Željezo

Ovaj poetični esej, potaknut emocijama redatelja - u čijoj domovini Ukrajini bjesni rat - bavi se prisutnošću vojne opreme u urbanim krajolicima. Film se sastoji od povezanih etida o ljudima i vojnoj opremi u gradovima različitih zemalja. U nekima vojna vozila sudjeluju u povorkama, u drugima se pokazuju na izložbama i sajmovima. Služe i kao ukras za slavlja ili se postavljaju na postolja kao stalan podsjetnik. Istodobno, negdje drugdje, i stari i mladi dolaze vidjeti uništenu vojnu opremu agresorske države. Ili se naprosto namjeste za idiličnu fotografiju sa sredstvima kojima ih država štiti.