Sreća

“Sretna obitelj, vječno ljeto, putena ljubav, obiteljski piknici, čitav spektar boja i senzualnosti koje su karakterizirale impresionizam; a onda žena počini samoubojstvo; ljubavnica zauzme njezino mjesto i još jedno ljeto sreće otpočinje. Pritajeno subverzivno djelo velike originalnosti.” Ovim je riječima Amos Vogel sumirao jedan od Vardinih najprovokativnijih filmova (feministice nisu voljele ovaj film podjednako koliko i konzervatori bračne institucije). Iza zavaravajuće živahne palete i ustreptalih struna Mozarta krije se razorna studija cikličke prirode obiteljskih vrijednosti. Ista djeca, ista kuća, (gotovo) ista zamjenska žena, samo su puloveri drugačije boje. Varda je ovime sugerirala mehaničnost obiteljskih odnosa u kapitalističkom sustavu i njihovu inherentnu hladnoću iza izvanjske topline, a u pitanju je naravno bila i vješta kritika patrijarhata.