U talijanskom gradu Torinu 3. siječnja 1889. godine, njemački filozof Friedrich Nietzsche izlazeći iz kuće na adresi Via Carlo Alberto br. 6 primijeti da nedaleko od njega jedan kočijaš ima problema s tvrdoglavim konjem. Konj se odbija pomaknuti unatoč svim poticajima, zbog čega kočijaš naposljetku izgubi strpljenje te počne bičem udarati životinju. Na to Nietzsche pokuša zaustaviti nemilu scenu te jecajući zagrli konja oko vrata, da bi ga ubrzo njegov stanodavac odveo kući i polegao ga na krevet. Nakon dva dana nepomične šutnje Nietzsche će izgovoriti svoje posljednje riječi, a preostalih deset godina života proživjet će dementan i potpuno nijem, njegovan od majke i sestara. No što se za to vrijeme zbivalo s konjem? U jednom zabitom mađarskom selu žive otac i kći, pri čemu je otac tjelesno hendikepiran jer je slijep na jedno oko, a i jedna ruka mu je oduzeta. Oni posjeduju kobilu koja odbija hranu, a ne da se ni upregnuti. Dok napolju neprestano puše hladni vjetar koji raznosi prašinu, sve što otac i kći imaju za jelo su krumpiri. Kći svakodnevno odijeva oca, odlazi do bunara po vodu, kobili odnosi sijeno te skuha po dva oveća krumpira. Svaki dan im protječe identično, u istoj rutini, uz identične vremenske prilike i u istoj dubokoj bijedi.
Film je na Berlinaleu 2011. godine osvojio Srebrnog medvjeda i nagradu Međunarodne federacije filmskih kritičara FIPRESCI.
Uloge: János Derzsi, Erika Bók, Mihály Kormos
Režija: Béla Tarr
Scenarij: László Krasznahorkai, Béla Tarr
Fotografija: Fred Kelemen
HU • 2011 • 146' • igrani • drama