Jugoslavenski dokumentarni film
Krsto Papić: Kad te moja čakija ubode (1969, 17min)
Kroz izjave počinitelja, svjedoka i lokalnog pjesnika filozofa opisuje se pojava čestih ubojstava nožem čakijom u bosanskim selima u okolici Tuzle... Istovremeno šokantan, tužan i smiješan, Papićev sjajni cinéma-vérité dokumentarac dočarava naglost i nasilnost balkanskog temperamenta.
Krsto Papić: Mala seoska priredba (1972, 18 min)
Prikazuje se priredba u međimurskom selu Orehovica u kojoj razni lokalni izvođači pjevaju tada popularne zabavne melodije, izvodi se folklorni ples, pričaju vicevi, a sve završava izborom lokalne miss 1971… Kroz prikaze karikaturalnih izvedbi pop-pjesama i defiliranja seoskih „ljepotica“ Krsto Papić briljantno pokazuje što se događa kad seljaci pokušavaju imitirati urbanu kulturu. Indiskretno film upozorava i na propast socijalističkog ideala narodne kulture koji se pretvorio u imitiranje zapadnjačkih modela.
Krešo Golik: Od 3 do 22 (1966, 14 min)
Dokumentarni prikaz života radnice u tekstilnoj tvornici Pobjeda. Smilja Glavaš iz Sesveta dvadesetogodišnja je majka malog djeteta. Svaki radni dan ustaje u tri sata ujutro, a liježe tek u deset navečer, nakon teškog i napornog dana. Iako je Krešo Golik poznat prvenstveno po igranim filmovima, njegov dokumentarni film Od 3 do 22, smjesa sirovog realizma i istančanog artizma, jedan je od najboljih hrvatskih dokumentaraca uopće.
Začeci neovisnog dokumentarizma
Arthur Elton, Edgar Anstey, Ruby Grierson: Stambeni problemi / Housing problems (1935, 16 min)
Film je propagandni, ali istovremeno i optimističan pogled na jedan od najvažnijih i najozbiljnijih problema tog vremena u Britaniji, smještaj. Snimke terasa sirotinjskih četvrti, krupni planovi najgorih točaka područja, mišljenja lokalnih vlasti, intervjui s ljudima o stambenim uvjetima i iza svega toga nova arhitektura, nove zgrade, nova situacija koja treba biti primjer. Po prvi put obični ljudi govore izravno u kameru o svojim životima. Rađa se nova i inovativna metoda za dokumentarni film.
