Pepe

Epska priča o izmještanju, iskorištavanju, bijegu u slobodu i pripadnoj kazni, već zbog činjenice da se oslanja o vizuru nilskog slona – aktivnog pripovjedača, čije reminiscencije slijedimo, sugerira poremećaj uvriježenih tokova i procedura. Promjene fokusa, pripovjedna nesigurnost, izmjena formi i postupaka, umetanje inserata dokumentaraca, reportaža pa i animiranih filmova, tvori amalgam impresija proisteklih iz proturječnih iskustava. Eksperimentalno intonirani okvir filma postepeno se rastvara prema narativnim uporištima, čijim ispreplitanjem naslućujemo geografsko-vremenske koordinate priče – metonimijskog iskaza destruktivne sile kapitalističke eksploatacije.