Nema života bez glazbe

Na hladnim tračnicama vlaka za Auschwitz, dječak Simon Gronowski (11) skače u nepoznato – jedini put koji vodi u život. Njegova majka, koja ga je nježno gurnula iz vlaka, kao i sestra Ita, ostaju iza njega, u tišini koju će glazba godinama kasnije pokušati ispuniti. Danas, kao 94-godišnjak, doktor prava, odvjetnik i amaterski jazz pijanist, Simon, nakon koncerata s Woodyjem Allenom i svojim amaterskim jazz bendom, dijeli pozornicu s Kostom Jakićem, mladim belgijskim klasičnim pijanistom jugoslavenskih korijena koji istražuje ulogu glazbe u ekstremnim i nehumanim uvjetima. Njihove ruke na klaviru pričaju dvije priče: jednu o preživljavanju, drugu o slušanju. U njihovim akordima susreću se epohe, jezici i sjećanja, koji rađaju film o tome kako glazba, kada nestane riječi, postaje jedini način da se govori o životu.