Ljubav, smrt i njemačke marke

Šezdesetih godina prošlog stoljeća veliki broj turskih migrantskih radnika počeo se prelijevati iz ruralne Anadolije u toliko željenu „Alemaniju“, zemlju meda i mlijeka, mitsku Zapadnu Njemačku. Doseljenike je od početka, kao nezaobilazan dio kulture, pratila njihova glazba – djelić doma u stranoj zemlji. Tijekom godina, nezavisni glazbeni smjerovi koji nisu postojali ni u njihovoj domovini razvijaju se u Njemačkoj. Nova scena bila je i komercijalno značajna pa je tako u zlatno doba generirala ogromne profite, a zavičajni klubovi poput kultnog Türkische Bazara u Berlinu, iako medijski potpuno nezamijećeni, vikendima su “pucali” od posjetitelja, a novac od programa “kupio se metlom”. Nasilje uzrokovano rasizmom prema turskoj zajednici kulminira 90-ih godina, te drugoj i trećoj generaciji odrasloj u Njemačkoj, koja više nije imala domovinu kojoj bi se vratila, rap i hip-hop postaju postaju glas otpora.